“Kupujmo domaće” su ključne riječi za naš bolji život

“Kupujmo domaće” su ključne riječi za naš bolji život

Kenan Mešanović je rođen u Sarajevu. Ekonomiju je završio u Zagrebu. Radio je u „Unisu“ kao vodeći komercijalista za primjenu pneumatike i hidraulike. Rat ga je odveo u Njemačku gdje i danas radi. Kao volonter sa podužim stažom pomaže udruženju „Kupujmo i koristimo domaće“.

BosnaGlobal: Kada je nastalo vaše udruženje?

Mešanović: Udruženje „Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH“ počelo je s radom 2005. godine. Do danas je udruženje uspjelo okupiti više od 500 kompanija iz cijele BiH. Cilj je jednostavan: Konstantno podizati svijest građana o značaju kupovine domaćih proizvoda i korištenja domaćih usluga i resursa, što bi u konačnici rezultiralo poboljšanjem standarda svih građana naše zemlje Bosne i Hercegovine.

BosnaGlobal: Poznato je da „Kupujmo domaće“ ima urede u Evropi. Kakva je njihova uloga ?

Mešanović: Pored naše borbe da građani koji žive u BiH steknu povjerenje u kvalitet naših, domaćih proizvoda, istovremeno i paralelno radimo sa našom dijasporom. Otvorili smo urede u Evropskoj Uniji sa namjenom i posebnim ciljem da olakšamo izvoz naše robe na evropska tržišta. Znači, centrala našeg udruženja je u Sarajevu, sa našim predsjednikom Admirom Kapom i njegovim saradnikom Arnelom Hodžićem, zatim u Evropskoj Uniji postoje naši uredi koji pokrivaju nekoliko država. Ured u Švedskoj, grad Karlstad, gdje je predstavnik ureda Alija Tandirović. Ured djeluje u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj i Finskoj. Ja vodim ured u Njemačkoj, u gradu Aachenu i djelujemo u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji i Luksemburgu. Ured u Švicarskoj je u gradu Oftringenu, a njegov predstavnik je Alem Hajrić, koji djeluje u Švicarskoj.

BosnaGlobal: Kako vidimo, cilj vaših ureda je da usmjeravate dijasporu da kupuje domaće proizvode prilikom boravka u BiH. Na koje još načine djelujete u okviru dijaspore?

Mešanović: Prema nekim projekcijama znamo da je uvoz za 2020. godinu bio oko 15,87 milijardi KM, izvoz je bio oko 10 milijardi KM. To znači da imamo golemi spoljnotrgovinski deficit. Ti podaci šalju vrlo ozbiljna upozorenja. Za toliki deficit u razmjeni sa inostranstvom, veliki dio krivice imaju naši građani, jer u samoj kupovini daju prednost uvoznom proizvodu, a domaće proizvode ignorišu. Upravo takvo neodgovorno ponašanje prilikom kupovine proizvoda, rezultat je velikog spoljnotrgovinskog deficita. U ovoj situaciji nemamo šta napadati političare da su oni krivi za ovakvu ekonomsku situaciju, jer kad kupujemo pored  nas ne stoje političari pa da mogu sugerisati šta da kupujemo, nego mi sami odlučujemo da li ćemo u našu korpu staviti domaći ili uvozni proizvod. Znači sudbina je u našim rukama i naša je konačna odluka: Domaće ili strano. Nije to isto, ili ukratko rečeno odlučujemo sami da li ćemo kupovinom domaćeg proizvoda imati veći životni standard ili ćemo i dalje svojim postupcima siromašiti našu zajednicu i familije. Očito da dijaspora snosi manji dio krivice za ovakvo ekonomsko stanje u BiH; ali svojim ponašanjem  postižemo da recimo dijaspora nastoji prepoznati bh. proizvode, jer kad dođemo u našu zemlju, prvo nam je da pozitivno djelujemo. To je evidentno iskustvo, jer su iz našeg okruženja, familija i prijatelji primijetili da isključivo biramo domaće. Domaće po svaku cijenu. Naš čovjek u njemačkoj vozi pedeset-sto kilometara samo da kupi bosanski proizvod. Pa neće valjda usred Bosne kupovati tuđe. Mi se apsolutnom većinom radujemo našim proizvodima, ma šta ko mislio o dijaspori. U zemljama gdje živimo isključivo dajemo prednost domaćem bh. proizvodu.

Koliko sam puta čuo da naši ljudi iz dijaspore u trgovačkim centrima u BiH ispadaju dosadni, jer ako nema naših proizvoda direktno zamole trgovce da sljedeći put nabave domaće. Mi živimo na Zapadu i znamo šta znači domaći proizvod i kako ga cijene nacije sa kojima živimo. Ako trgovački centri nemaju bh. proizvoda, onda zahtjevamo da ih nabave, u protivnom otvoreno kažemo da tu nećemo više doći i da ćemo kupovati tamo gdje ima više bosanskih proizvoda. Cilj takvog ponašanja je izvršiti pritisak na naše trgovačke centre da nabave bosanske proizvode.
I, četvrti dio naših akcija sa dijasporom zove se „bosanski gepek“. To se odnosi na momenat kad se budemo vraćali u Evropsku Uniju i zemlje gdje živimo. Svaki Bosanac i Hercegovac, prilikom svog povratka u EU,trebalo bi da u svom gepeku ima kupljeno najmanje 200 eura bosanske robe. Prema našim statistikama od 1.maja do 31. oktobra, za tih 6 mjeseci u BiH, iz dijaspore dodje oko 500.000 automobila. I kad to pomnožite sa 200 eura, izađe 100 miliona eura robe koja se povuče iz BiH. To vam je ustvari direktan izvoz. I budite sigurni da je to vrlo moguće ostvariti.

BosnaGlobal: Osim što radite na olakšavanju izvoza naših proizvoda, koje poslove još radite  u dijaspori?

Mešanović: Naš rad u dijaspori se odnosi na održavanje tribina, raznih skupova koji su veoma posjećeni, a tu su i nezaobilazni bosanski teferiči. Na svim tim skupovima imamo naše štandove gdje djelimo reklame naših prehrambenih proizvoda  i naše robe široke potrošnje. Tako, kad Bosanci i Hercegovci dođu u BiH, oni su već upoznati koji su naši proizvodi i isključivo te i kupuju. Svake godine u proljeće, pred godišnje odmore, naši uredi upute javni poziv dijaspori da za vrijeme ljetnih godišnjih odmora, kupuju isključivo bosanskohercegovačke proizvode. Prema ekonomskim pokazateljima Svjetske banke za BiH; pokazalo se da likvidnost državnog budžeta upravo drži dijaspora. Godišnje doznake prispjelog novca iznose 2,5 milijarde KM. Nije ove godine bilo dolazaka dijaspore u Bosnu i Hercegovinu, pa nije bilo ni potrošnje koja dostigne i do jedne milijarde KM. Upravo ta finansijska sredstva, drže  likvidnost BiH.

BosnaGlobal: Kako se, recimo u Njemačkoj tretiraju domaći proizvodi?

Mešanović: Kad smo došli u Njemačku, u Aachen, družili smo se sa jednom Njemicom Riyom.  Ona nam je pokazivala grad i upoznavala nas sa novim životom. Gdje se nalaze škole, bolnice, administrativne ustanove. E, kad nam je pokazivala gdje se kupuje, odmah je naglasila da su njemački proizvodi najbolji na svijetu. Dobro se sjećam, moj mlađi sin Adnan imao je 4 godine, želio je čokaladu. Ona koju je uzeo bila je danski proizvod. Gospođa Riya je odmah reagovala i poučila mog Adnana da su najbolje čokolade njemačke i pokazala  popularnu Milku. Kroz ovo naše druženje i pomoć i upute koje smo dobijali od te Njemice, već se vidjelo da je njemačko najbolje. I tu nema diskusije. E, zbog ovakvog stava, gdje se svoj proizvod cijeni i kupuje, Njemačka je izuzetno uspješna zemlja. Znači vole svoje, svoje cijene, i to je zaista lijep primjer jedne nacije kako kupuju svoje proizvode i time potvrđuju svoj ekonomski patriotizam. A to je najvažniji od svih patriotizama.

BosnaGlobal: Živite u gradu Aachenu, na tromeđi Njemačke, Belgije i Holandije. Imate priliku da vidite odnos tih nacija prema njihovim proizvodima.

Mešanović: Pored toga što su Nijemci, Belgijanci i Holanđani u Evropskoj Uniji, oni su svi privrženi kupovini domaćih, proizvoda svoje zemlje. Tako jačaju svoje države u kojima su rođeni, neovisno što žive u Evropskoj Uniji. Nešto drugo želim vam reći: Prije deset godina „Bosanski studenski krug“ iz Njemačke, radio je jednu analizu, na evropskom nivou i došao do sljedećih saznanja, koja se odnose na činjenicu da je u evropskim zemljama vrlo snažna ekonomska svijest i kako su postigli da imaju visoki standard života. Studija između ostalog kaže sljedeće: Jedno društvo stoji na četiri stuba, a to su: vjera, porodica, država i napredna ekonomija. Svaki stub je podjednako važan  za jedno zdravo društvo. I Evropljani svakim danom gledaju da ova četiri stuba jačaju. To vam je kao jedna stolica sa 4 noge. Ali čim se jedna noga izmakne ili se slomi  mi padamo. U našem slučaju, pali smo sa stolice jer nam se ta slomljena noga zove ekonomija, koju smo poprilično zanemarili. Znamo i koji je glavni uzrok slabe ekonomije: To je maćehinski odnos prema domaćem proizvodu. Nažalost, nismo ga kupovali, nego davali prednost uvoznom proizvodu.

BosnaGlobal: Kad dođete iz dijaspore u BiH, kako vam se čini stvarna slika životnog standarda u BiH.

Mešanović: Kada u našu Bosnu dođemo, na prvi pogled izgleda da je sve u redu, nikle nove građevine, naša zemlja puna turista, u našim čaršijama sve radi restorani, ćevabdžinice, aščinice. Omladina moderno obučena, u Sarajevu se održava filmski festival, voze se dobra auta, mnogi idu na ljetovanje u Tursku, Maroko, Italiju itd. Maturanti obučeni po zadnjoj modi. Kod posjete rodbini vidimo da je kupljen moderan namještaj itd. Na prvi mah nam bude i drago sto se u BiH dobro živi i mi iz dijaspore se zapitamo zašto mi uopšte radimo i živimo u inostranstvu, kad se može dobro živjeti u svojoj domovini. Nažalost, nemaš nikakvog osjećaja da u BiH ima veliki dio stanovništva koji živi na ivici siromaštva. Iako sve izgleda da ne spadamo u siromašne države, ima i druga strana medalje. U BiH na birou za zapošljavanje trenutno je oko 400.000 ljudi. Imamo oko 700.000 penzionera sa jako malim penzijama. U našoj državi 15.000 ljudi se hrani u narodnim kuhinjama. Primjera radi Imaret u Tuzli ima 1.700 ljudi na dnevnom obroku, u Sarajevu kod tetke Zilhe 1.100 obroka dnevno. Rudarske plate su 650 KM. I u drugim granama, kao što je tekstilna, drvna, prehrambena industrija, plate su oko 600 KM, odmah možemo zaključiti da sa ovako malim platama teško se veže kraj s krajem.

BosnaGlobal: Kako se izvući iz statusa siromašnog društva?
Mešanović
: Čuvena izreka Aristotela glasi: „Siromaštvo  je majka kriminala a blagostanje nemorala“. Stanje bijede i neimaštine nažalost nosi i negativne pojave u društvu. Naravno, mnogo je razloga zašto smo postali siromašno društvo: Teška ratna razaranja iz kojih se moralo izvući ogromnim naporima, stravičan gubitak ljudskog potencijala u zločinima, ratna pljačka industrijskih pogona, pa se na sve to nadovezala i neuspješna privatizacija. Ali, ključno je da nismo kupovali naše proizvode u onoj mjeri u kojoj bi se doprinijelo većem razvoju našu ekonomije. Trenutno ekonomiju usporava ova situacija sa koronom, jer pandemija traje već 16 mjeseci. Naveo  bih sljedeće ekonomske  parametre što se tiče kupovine  i odabira proizvoda. Prošle godine građani BiH su kupili uvozne vode 150 miliona KM, mlijeka i mlječnih prerađevina 124 miliona KM, voća i povrća 140 miliona KM. Pa zar je trebalo kupovati uvoznu vodu , mlijeko i povrće, pored naših zdravih kvalitetnih proizvoda u BiH? Jasno je da se siromaštvo ne može reducirati bez jake ekonomije kao i to da siromašne zemlje ne mogu osnažiti ekonomiju jer su siromašni platežno nejaki. Postoji način kako izaći iz siromaštva. To je da moramo koristiti domaće resurse, da financijsku pomoć i kredite razvijenog svijeta efikasno upotrijebimo. A najvažnije je da građani BiH shvate, da bez kupovine domaćih proizvoda, nećemo izići iz kruga siromaštva, niti ćemo podići standard naših života. Ako ovo uspijemo, onda sam veliki optimista da će se naša ekonomija popraviti i da ćemo zaustaviti odlazak mladih, smanjit stepen siromaštva, bolje će nam biti zdravstvo, naši penzioneri će imati bolje penzije, unaprijedit ćemo školstvo i nauku, izgradit ćemo industriju i autoputeve, razvit ćemo poljoprivredu i oživjet ćemo selo i imat ćemo veća sredstva za socijalne kategorije.

BosnaGlobal: 
Kakvu onda poruku uputiti građanima BiH?

Mešanović: Krajnje je vrijeme da se počnemo ponašati odgovorno, onako kako se ponašaju svjesni narodi. Bez kupovine vlastitih proizvoda, nema napretka. Bosanci i Hercegovci moraju promjeniti ekonomsku svijest i odnos prema interesima svoje BiH. Trebamo razvijati osjećaj za zajedničku sudbinu. Neophodno je imati osjećaj solidarnosti i patriotizma, moramo biti ekonomski informisani, ne smijemo biti ekonomski naivni. Treba nam ozbiljniji pristup nauci. Moramo imati želju i htjenje za pokretanjem vlastitih proizvoda kojih nemamo dovoljno ili nikako u domaćoj produkciji, kao supstituciju uvoznoj robi. Trebamo sticati povjerenje u kvalitet naših proizvoda. Moramo imati imperativnu potrebu za razvoj domaće pameti i moramo biti promišljen i uvezan narod. Sve ovo se nalazi u korijenima opstanka i boljeg života i staje u dvije riječi: „Kupujmo domaće“.

(https://bosnaglobal.net)