- Mešanović: Svaka zemlja u Evropskoj uniji provodi kampanje i akcije za kupovinu domaćeg, tako da smo mi već naučeni, da te trgovačke zakone poštujemo, pa nam nije teško prilagoditi se kada boravimo u BiH da kupujemo naše proizvode.
- U susret ljetnim godišnjim odmorima, koji nas posebno asociraju na intenzivno prisustvo dijaspore širom naše zemlje, u ovom broju govorimo upravo o mogućim doprinosima dijaspore domaćem tržištu i ekonomiji. Jedna od značajnijih kampanja proteklih godina, kojom se posebno adresirala i naša dijaspora bila je “Kupujmo domaće”.
Kampanje o kupovini domaćeg se održavaju širom svijeta, a imaju i svoje protivnike, a, s druge strane, niz je i onih koji ne smatraju da su “kupujmo domaće“i “kupujmo globalno“u koliziji. Jedni se pitaju šta to definiše “domaći proizvod“, ako je proizveden posredstvom uvezenih sirovina i slično i imaju li smisla kampanje o kupovini domaćeg. Drugi naglašavaju benefite kupovine lokalnih proizvoda, što, naprimjer, uključuje podršku lokalnim biznisima i razvoj domaće privrede i trgovine, a pri čemu se ukazuje i na kvalitet i sigurnost tih proizvoda, zaštitu okoliša, s obzirom na smanjenu potrošnju korištenja ambalaža, manje ispuštenih gasova prilikom transporta, itd. Također, posebno značajnim je segment kupovine domaćeg istaknut u manje razvijenim zemljama među kojima je i Bosna i Hercegovina.
Među zaslužnijim za pokretanje i uspjehe kampanje o kupovini domaćeg bili su članovi udruženja Kupujmo i koristimo domaće. Među njima je i Kenan Mešanović, bošnjački poduzetnik iz Njemačke s adresom u Aachenu, koji već dvadeset i pet godina volonterski doprinosi radu Udruženja. S njim smo razgovarali o važnosti promocije domaće proizvodnje i kupovine tih proizvoda, a posebno o ulozi dijaspore.
Riječ je o milijardama iz dijaspore
Udruženje Kupujmo i koristimo domaće, sa sjedištem u Sarajevu, djeluje i u dijaspori putem nekoliko svojih ureda te posredstvom njih nastoje poboljšati izvoz iz Bosne i Hercegovine te pronaći nova tržišta.
„Prije svega, nastojimo da građani koji žive u Bosni i Hercegovini kao i dijaspora, steknu povjerenje u kvalitet naših domaćih proizvoda. Naš rad u dijaspori se odnosi na održavanje tribina u našim džematima. Prije korone u Njemačkoj, Holandiji i Belgiji održali smo trideset i sedam tribina animirajući dijasporu da prilikom boravka u našoj domovini isključivo kupuju domaće proizvode. Učesnici tribina bili su hafiz Sulejman-ef. Bugari, hafiz Kenan Musić, hafiz Ammar Bašić, a u ime Udruženja nastupao je Admir Kapo i moja malenkost. Pored tribina djelovali smo na bosanskim teferičima, turnirima fudbala i raznim skupovima gdje smo dijelili letke i reklame naših proizvoda tako kad Bosanci i Hercegovci dođu u Bosnu i Hercegovinu, oni su već upoznati koji su to naši proizvodi i isključivo te kupuju“, upoznao nas je Mešanović. Podsjetio nas je na podatke Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu, prema kojima likvidnost državnog budžeta upravo održava dijaspora. Riječ je o 2, 5 milijarde KM, koje dijaspora godišnje pošalje u Bosnu i Hercegovinu.
„A, prema našim istraživanjima, Bosnu i Hercegovinu od 1. maja do 1. oktobra posjeti oko 500.000 ljudi iz dijaspore, koji potroše tri milijarde KM. Upravo ta finansijska sredstva drže likvidnost BiH“, dodao je.
Sami odlučujemo: domaće ili strano
Djelimično se osvrnuo i na pandemiju kao globalnu krizu te druge vrste kriza u svijetu, pri kojima se, redovno, u svjetskoj javnosti insistira na važnosti razvoja domaće proizvodnje, tj. potrebi da se zemlje u većoj mjeri zaštite negativnih utjecaja tih kriza.
S prva, podsjetio je na Poslanikove, a.s., riječi: “Svakom muslimanu koji posije neko sjeme ili posadi neko stablo, pa od njega jede čovjek, domaća životinja, ptica ili divljač će se upisati kao sadaka“.
„Upravo ove riječi Poslanika, a.s., govoreći o sadnji voćke nas upućuju i govore da moramo razvijati poljoprivredu ili, u prevodu, da moramo jačati našu vlastitu ekonomiju i privredu, kako bismo živjeli od našeg rada, i da možemo preživjeti, kad dođu svjetske krize kao što je bila ova pandemijska“, kazao je Mešanović.
Ističe da je potrebno ponašati se u duhu ekonomske opravdanosti, što uključuje nastojanje da se kupovinom domaćeg proizvoda smanji deficit.
„Nažalost, statistički podaci o kupovini uvozne robe govore o našoj velikoj neodgovornosti, zato smo i kupili prošle godine 205 miliona uvozne vode, pored naših voda, kupili smo 140 miliona KM mlijeka, voća i povrća 150 miliona KM i još 1,5 milijardu KM drugih prehrambenih artikala (uvoz), iako se to sve proizvodi u našoj zemlji. S ovim ponašanjem jačamo ekonomski druge zemlje, a bosanskohercegovačku ekonomiju zapostavljamo“, naglasio je on.
Pojednostavljuje i dodaje da je to situacija u kojoj se ne može naći povod za kritiku vlasti, već je potrebno shvatiti da je riječ o tome da kupci odlučuju šta će staviti u svoju korpu: domaće ili strano.
„Ukratko kazano, odlučujemo sami da li ćemo kupovinom domaćeg proizvoda imati veći standard ili ćemo svojim postupcima siromašiti našu zajednicu“, kazao je. Mešanović podsjeća da dijaspora može djelovati na više načina.
„Prvo, dijaspora kupuje proizvode s oznakom 387. Također, veliki broj naših proizvoda ima zvjezdicu koja označava da je bh. proizvod i samo se ti proizvodi kupuju. Drugo, kada se vraćamo u Evropsku uniju nosimo onoliko bosanske robe koliko evropski carinski zakoni dozvoljavaju, a takvih proizvoda je na stotine. Očito, dijaspora snosi manji dio krivice za ovakvo ekonomsko stanje u BiH, ali svojim ponašanjem postižemo da, recimo, dijaspora nastoji prepoznati bh. proizvode, jer kada dođemo u našu zemlju, prvo nam je da pozitivno djelujemo. To je evidentno iskustvo, jer ljudi iz našeg okruženja, familija i prijatelji, su primijetili da isključivo biramo domaće. Naš čovjek u Njemačkoj vozi i do stotinu kilometara samo da kupi bosanski proizvod. I na kraju, svaka zemlja u Evropskoj uniji provodi kampanje i akcije za kupovinu domaćeg, tako da smo mi već naučeni, da te trgovačke zakone poštujemo, pa nam nije teško prilagoditi se kada boravimo u BiH da kupujemo naše proizvode“, pojasnio je on.
Ekonomski informisani, ne ekonomski naivni
Razgovarali smo o njegovoj motivaciji za ovakvu vrstu volontiranja te potrebi institucionalnog djelovanja u BiH u ovom pogledu.
Ono što je Mešanovića ponukalo da se angažuje je opća socio-ekonomska slika bosanskohercegovačkog društva, oličena, kako kaže, u siromaštvu, velikoj nezaposlenosti, malim platama, itd.
„Nedvosmisleno je jasno da se siromaštvo ne može reducirati bez jake ekonomije. Radi velike nezaposlenosti i malih primanja građani BiH ušli su u stanje siromaštva, a stanje bijede i neimaštine nosi i negativne pojave: širenje droge među mladima, prostitucije, raznih oblika kriminala, samoubistava, kocke, alkoholizma, pojava bijele kuge i iseljavanje stanovništva. Siromaštvo u BiH nastalo je kao posljedica rata, pljačke, korupcije, papirne privatizacije“, smatra on. Iako je, kako nam je kazao, u pogledu institucionalnog djelovanja bilo određenje saradnje s njihovim udruženjem, u narednom periodu se nadaju boljoj komunikaciji.
„Bosanci i Hercegovci moraju promijeniti ekonomsku svijest i odnos prema interesima svoje BiH. Trebamo razvijati osjećaj za zajedničku sudbinu.
Neophodno je imati osjećaj solidarnosti i patriotizma, moramo biti ekonomski informisani, ne smijemo biti ekonomski naivni. Treba nam ozbiljniji pristup nauci. Moramo imati želju i htijenje za pokretanjem vlastite proizvodnje. Trebamo sticati povjerenje u kvalitet naših proizvoda. Moramo imati imperativnu potrebu za razvojem domaće pameti i moramo biti promišljen i uvezan narod. Kad budemo ovo shvatili, onda možemo očekivati poboljšanje životnog standarda. Sve ovo se nalazi u korijenima opstanka i boljeg života“, kazao je Mešanović.
Glavni benefit kupovine domaćih proizvoda pojašnjava govoreći o prosječnom radnom mjestu u našoj zemlji.
„U BiH jedno prosječno radno mjesto godišnje košta bruto oko 25.000 KM. Kad bismo kupili jednu milijardu više domaćih proizvoda i smanjili deficit za jednu milijardu dobili bismo 40.000 radnih mjesta. Ukratko, povećanjem proizvodnje i otkupom tih istih proizvoda došli bismo do smanjenja siromaštva, povećanja životnog standarda i poboljšanja socio-ekonomskog stanja u našem društvu“, kazao je Mešanović.
Kako Islamska zajednica može doprinijeti?
U kontekstu uloge Islamske zajednice u promociji kupovine domaćeg, Mešanović, referišući se na prethodno iskustvo, smatra da bi, prije svega, Islamska zajednica trebala oformiti dva tima s predavačima predstavnicima IZ te nevladine organizacije, koji bi održavali tribine u dijaspori i u BiH.
„Cilj tih tribina je podizanje ekonomske svijesti o značaju kupovine domaćeg proizvoda. Drugo, Islamska zajednica u Njemačkoj bi mogla osnovati velepromet, koji bi se bavio snabdjevanjem naših džemata bosanskohercegovačkom robom. Pola džemata ima uslove da u krugu svog džemata otvori bosansku prodavnicu. Ostala roba bi se isporučivala putem pošte kupcima koji upute privatnu narudžbu. Također, svake godine u maju mjesecu poslije hutbe na džuma-namazu imami bi trebali pozvati naše džematlije da prilikom godišnjih odmora kupuju domaće proizvode. Naravno, kraći dopis bi džematlijama napisala Uprava za vjerska pitanja, koji bi im bio pročitan“, zaključio je Mešanović.
(preporod.com)
